Jendeci
Jedni od svjedoka teškog života nekadašnjih Neretvana poljoprivredne su obradive površine ispresjecane kanalima, u dolini Neretve poznatima kao jendeci. Riječ jendek podrijetlom je iz turskog jezika. Jendeci su ostatak procesa poznatog kao jendečenje, u kojemu se ručno, uz pomoć posebnih motika duge drške te velikim lopatama poznatim kao badilji, do tada za poljoprivredu nepogodno močvarno tlo pretvaralo u ono obradivo, zato bismo ga mogli nazvati primitivnom melioracijom. Jendeci su se radili obično u jesen ili rano proljeće kad je vegetacija bila u mirovanju, a izvlačenjem močvarnog tla iz vode na površinu nastajali bi kanali okomiti na tok rijeke. Obično im je dubina bila između 1,5 i 2 metra, širina 2 do 6 metara, a dužina oko 200 metara. Rezultat ovog bilo je uzdizanje površine između dva jendeka za oko 80 centimetara što je osiguravalo zaštitu od plime i oseke te zaštitu od uništavanja usjeva koji su i dalje bili bogato opskrbljeni vodom. Tako se osim obradivih površina uz neposredni rub doline oni šire i dublje u nekadašnju močvaru što je osiguralo daljnji razvoj poljoprivrede te poboljšanje životnih uvjeta tadašnjih Neretvana. Kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, u postupku jendečenja, ljudska radna snaga zamijenjena je mehanizacijom koja je odigrala važnu ulogu u melioraciji velikih močvarnih površina, posebno na području nizvodno od Metkovića
