Ranokršćanska crkva ispod crkve sv. Vida i crkva sv. Vida
(Crkva sv. Vida)
Kršćanstvo u Naronu dolazi rano, o čemu svjedoče i ostatci crkve nastale u 5. stoljeću na mjestu današnje crkve sv. Vida. Crkva je imala složeni tlocrt kojeg je činio brod s polukružnom apsidom na začelju, ojačanom kontraforima, u kojoj se nalazilo svetište te predvorje na pročelju, a s južne i sjeverne strane broda nalazili su se aneksi, tj. pomoćne prostorije koje su služile za liturgijske svrhe, dajući tako jednobrodnoj crkvi zgled trobrodne bazilike. Najznačajniji je aneks baptisterij, tj. krstionica u kojoj je sačuvan osmerokutni krsni zdenac koji je bio obložen hidrauličkom žbukom oslikanom imitacijom različitih vrsta mramora. Zanimljivo je da se u zapadnom zidu današnje crkve sačuvao dio zida te zazidana vrata gljivastog oblika. Osim toga pronađen je i velik broj ulomaka kamenog crkvenog namještaja bazilike kao što su ulomci oltarne pregrade, kapiteli i slično. Nakon napuštanja bazilike na njenim ruševinama u kasnom srednjem vijeku nastaje groblje. Nakon toga, u ranom novom vijeku, moguće još za vrijeme turske vlasti dolinom Neretve tijekom 17. stoljeća, nad ostatcima groblja i bazilike, prateći dijelom njezine zidove nastaje današnja crkva sv. Vida, svetca po kojemu je mjesto dobilo ime. Radi se o maloj jednobrodnoj crkvi s kvadratnom apsidom na začelju te zvonikom na preslicu na pročelju kakve su karakteristične za sakralnu arhitekturu šireg dalmatinskog područja. Posebnost čini trijem te dva velika kvadratna prozora na pročelju, a zanimljivo je da je jedno od zvona potječe iz početka 16. stoljeća.
